Saturday, September 04, 2010

Predlog profesora Pavlovića

U svom nedavnom tekstu u NIN-u („Sreću čine male stvari“, NIN 2. septembar) profesor sa FPN-a Dušan Pavlović pokazao je nepoznavanje osnovnih ekonomskih principa i koncepata. Profesor Pavlović predlaže uvođenje poreza koji on naziva „progresivni porez na ličnu potrošnju - PPLP“. Pritom, pominje negativne eksternalije u potrošnji, neefikasno korišćenje resursa i neproduktivne aktivnosti.

Prvo, profesor Pavlović je predložio nešto što već postoji u „dualnom poreskom sistemu“. Posle neoporezive osnovice, oduzima se deo koji ide na štednju i oporezuje se samo raspoloživi dohodak za potrošnju. Štednja će biti naknadno oporezovana (sa kamatom) kada se transformiše u dohodak za potrošnju. Dakle, predlog nije nimalo nov. No ono što je novo je ideja da postoji razlika između dohotka i potrošnje na agregatnom nivou. Ekonomisti ovaj slučaj zovu posmatranje dve strane istog novčića. Jer je dohodak koji je otišao u potrošnju jednih ljudi je istovremeno dohodak za druge. Kada kupim hleb u radnji ja jesam potrošio deo svog dohotka ali se realizovala novostvorena vrednost i dohodak za pekara, mlin, poljoprivrednika koji pravi pšenicu itd. Ovde profesor Pavlović pravi fundamentalnu grešku koju ponavlja i kasnije u nekoliko navrata.

Drugo, negativne eksterni efekti (NEF) u potrošnji se javljaju onda kad svojom potrošnjom nekog dobra namećem troškove trećoj strani. Ključ je da ti troškovi nisu tržišno valorizovani, opet fundamentalni propust u tekstu. Profesor navodi da deca u školi kada vide bolje patike kod drugara odmah od roditelja traže skuplje patike. Ključni razlog zašto ovo nije NEF u potrošnji je činjenica da roditelji i dalje imaju izbor da ne kupe nove patike detetu - NEF pak podrazumevaju da izbora nema i da su troškovi nametnuti trećoj strani. Ukoliko roditelji ipak kupe patike, za svoju glupost plaćaju tržišnu cenu i sami odgovaraju za prihvatanje besmislenih društvenih normi. Dakle ni govora o negativnim eksternalijama.

Ono što profesor Pavlović zaboravlja, a ja ponovo naglašavam, je koncept da je potrošnja jednog čoveka dohodak za drugog. Sistemom oporezivanja koji predlaže profesor dolazi do situacije da su ljudi destimulisani da troše (na sve što nije egzistencijalno) a to znači da radnik u firmi koja prodaje ta „luksuzna“ dobra gubi posao, da špediter gubi klijente, da vlasnik salona gubi rentu itd. Isto kao sa pekarom. Ne postoji efektiniji način da se izgubi deo društvenog blagostanja od oporezivanja.

Treće, profesor objašnjava zašto je opravdano oporezovati ličnu potrošnju (već sam objasnio da on predlaže oporezovanje dohotka), „Zato što se time smanjuju štetni efekti po privredu (tzv. negativne eksternalije) koje nastaju većom ličnom potrošnjom kaja se traći na neproduktivne stvari.“ Objasnio sam da po definiciji ovo nije slučaj negativnih eksternalija. No bitnije, ko određuje šta su to produktivne stvari? No, zašto je sreća (kako god je pojedinac definisao) biznismena manje bitna od sreće jednog mladića ili penzionera, ko je taj koji može da proceni šta je to po društvo bolje ili lošije u ovom slučaju – čija sreća i koliko sreće. Ja tvrdim, niko! Ako pak postoji, molio bih 250gr sitno mlevene sreće bez kostiju, ja sam srednja klasa!

Četvrto, pominje se i ekonomska neefikasnost. U potrošnji, jedina efikasnost je korisnost koju potrošač dobija kupovinom i potrošnjom nekog dobra. Ako biznismenu Q7 vrednuje više od 50.000 evra onda je to efikasna kupovina, on dobija više nego što realno plaća, a prodavac dobija više nego što su troškovi nabavke Q7 – svi zadovoljni, u protivnom ne bi bilo razmene. U ovom slučaju ne postoji objektivno merilo efikasnosti, pa time ne postoji merilo šta je „efikasna stvar po društvo“, jer je ne moguće projektovati preferencije svih pojedinaca u jedinstven, konzistentan skup društvenih preferencija (profesor je sigurno upoznat sa Eruovom teoremom nemogućnosti).

I poslednje profesor navodi, „...moguće je usmeriti sredstva u one oblasti društvenog života koje su potrebniji društvu.“ Ja pitam kako usmeriti, kada je usmeravanje tih sredstava sputano porezom. Čak i da biznismem odluči da reinvestira, jednom kada bude želeo da potroši deo novog profita, čeka ga drakonski porez. Koji su onda njegovi podsticaji da investira? Ako je proizvodnja „produktivna stvar“ kako naterati bogatog biznismena da investira umesto da troši na skupa kola. Uz PPLP ili porez na dohodak nikako. Jer kad-tad, njega čeka porez ukoliko želi da potroši i dinar koji zaradi kroz reinvestiranje. Ponuda rada se smanjuje kao i podsticaiji za investiranje u svakom slučaju i tu profesor Pavlović greši. Jer je ključ u odnosu (evo još malo ekonomije) graničnie stope supstitucije između rada i dokolice, a bilo koja poreska stopa koja na kraju oporezuje dohodak od rada (ili od profita) menja tu graničnu stopu supstitucije. Za skoro sve pojedince smanjuju se podsticaji da proizvode i troše. Samo za pojedince koji zarađuju ispod neoporezovanog dela uz PPLP ova stopa ostaje nepromenjena te ne menjaju svoju ponud rada ili kapitala.

Dakle, profesor Pavlović predlaže porez na dohodak (iako to ne vidi). Nema negativnih eksternalija jer je sva alokacija troškova tržišna. Takođe ne postoji način da se objektivno odredi efikasnija upotreba ličnih sredstava na društvenom nivou. Na kraju porezi smanjuju ekonomski kolač, i uvek destimulišu pravljenje novog pa i u ovom slučaju.

9 comments:

Anonymous said...

Auh, u ovom slucaju zaista moram da se slozim sa Vama Pavle i to 100%
Deca sa patikama i negativna eksternalija, dok sam to citao nesto me je steglo u grudima, tesko sam disao kroz tih nekoliko pasusa.
Nadajmo se samo da taj primer ne prepricava svojim studentima.

Anonymous said...

Uh, jos nesto, samo mala ispravka u vezi sa profesorovim tekstom "Srecu cine male stvari", ne morate kupiti NIN, evo linka do teksta, nalazi se na profesorovoj zvanicnoj internet prezentaciji:

http://web.mac.com/dusan.pavlovic/tekstovi/2010.html

danica said...

mozda bi trebalo da vas dvojica sastavite pismo Nin-u...

ac-dc said...

Mozda bi mogli vas dvojica da pocnete da pisete tekstove za Nin. Mozda bi mogao i ja. Mogu da pozovem i drustvo iz kraja...

Fascinira, zapravo, motiv autora da napise tekst: on vidi problem u tome sto ministri nemaju dovoljno novca (jer bi u protivnom obezbedili protivgradne rakete koje su 'potrebnije drustvu'). Dakle, cestita srpska vlada FTW.

Ovo je najpateticniji napad na libertarijanizam koji sam video:

"Ako prihvatite da je sreća relativan pojam, prihvatićete da ograničenje potrošnje nije
usmereno protiv ljudske sreće dokle god pogađa sve podjednako."

Pavle Mihajlović said...

@D. Popović,
Još jutros pre objavljivanja na blogu sam poslao. Nisam još dobio odgovor.

@Nikola,
Hvala na ispravci za link, uneo sam. Drago mi je da smo se oko ovog teksta složili.

@ac-dc, u pravu si/ste. No negde moram da vežbam, zato i pišem, zato sam i poslao. Dosta govori o kvalitetu NIN-a kada im se pojavljuju ovakvi tekstovi.

Anonymous said...

Pavle, ja tek sada vidim da ste Vi u Vasem tekstu jos i bili blagi pri tumacenju profesorovih reci!
Sad sam uzeo da procitam njeg tekst u celini, i moram priznati da izaziva pravi fizicki bol tokom citanja. Ovo je posve novi ugodjaj koji se moze zaraditi citanjem teksta. Mozda je to negativna eksternalija na koju je profesor mislio. Ili mozda ipak nije.
Sve u svemu opsti zakljucak, boli glava od NIN-a, i nije im neka reklama.
Pozdrav

Luka Ristic said...

Ne mogu da verujem da je neko uspeo da izvede ovakav zakljucak:
"Kada svako od nas kupi veći i snažniji automobil,... indirektna šteta se stvara time što vozači velikih i jakih automobila postaju sve bahatiji na drumovima, često se parkiraju na mestima gde je zabranjeno parkiranje, voze sve brže, čime ugrožavaju ostale učesnike u saobraćaju."

U svakom slucaju zanimljiv tekst Pavle, i meni kao laiku je bilo jasno da pritisak na smanjenje potrosnje moze da izazove samo i smanjenje proizvodnje, odnosno kada neko manje kupi da ce neko drugi manje da proda i da to vodi opstoj stagnaciji.

Pavle Mihajlović said...

Izbrisao sam deo naslova, prvu rečenicu i poslednje dve rečenice. Samoinicijativno u dogovoru sa profesorom Pavlovićem, pošto sam možda preterao sa stilom koji je bio preteran eventualno preko granice pristojnog.

No nisam menjao argumentacijski deo teksta, sem par slovnih grešaka, jer iza svojih tvrdnji stojim.

Anonymous said...

Moje licno misljenje Pavle je da niste preterali uopste, no dobro na Vama je da odlucite o stepenu satire i ironije koji zelite upotrebiti u tekstu!
Ne bih rekao da je ovde bila nepristojnost u pitanju.
U svakom slucaju potpuno se slazem sa Vama i dalje, Vi ste svoju poentu nama jasno pokazali i dokazali, nista vise nije vazno.
Pozdrav